Do 2026. zapošljavanje u regiji više ne zavisi presudno od toga ko ima firmu u gradu, nego ko ima internet, znanje i ugovor. Ono što se u početku zvalo “remote rad” sada je postalo paralelno tržište rada – odvojeno od lokalnih plata, zakona i ograničenja.

To ima ogroman uticaj na zapošljavanje.

Mladi programeri, dizajneri, marketing stručnjaci, video editori, copywriteri, čak i administrativni radnici više ne ulaze u domaće konkurse. Oni ulaze u globalne platforme i dobijaju plate koje su 2–4 puta veće od lokalnih. Za domaće firme to znači jednu stvar: nema više dovoljno kvalifikovanih ljudi za realne tržišne cijene.

Kako to udara lokalne poslodavce

Lokalne firme u turizmu, medijima, IT podršci, marketingu i prodaji gube kadrove jer:

  • Nude 800–1.200 €

  • Globalni poslodavci nude 2.000–4.000 € za isti posao

  • Radno vrijeme je fleksibilnije

  • Nema putovanja, nema kancelarije

Rezultat:
Ljudi ne odlaze iz zemlje – ali izlaze iz domaće ekonomije.

To stvara čudan paradoks:
Nezaposlenost izgleda niska, ali firme ne mogu naći radnike.

Nova klasa radnika: „nevidljivi zaposleni“

Do 2026. nastaje nova grupa ljudi:

  • Žive u BiH, Hrvatskoj ili Srbiji

  • Plaćaju porez minimalno ili nikako

  • Zarađuju iz inostranstva

  • Troše novac lokalno

Oni nisu na burzi rada.
Nisu u statistici zaposlenih.
Ali su finansijski jači od većine formalno zaposlenih.

To razbija klasičnu logiku zapošljavanja: država gubi kontrolu nad tržištem rada, a firme gube konkurentnost.

Ko ostaje na domaćem tržištu rada?

U lokalnim firmama sve više ostaju:

  • Ljudi bez digitalnih vještina

  • Radnici u fizičkim poslovima

  • Administracija

  • Uslužni sektor

  • Stariji radnici

Mladi i sposobni bježe u globalno tržište rada, ne u Njemačku.

To znači da će do 2026. domaći poslodavci imati:

  • više zaposlenih

  • ali niži prosječni kvalitet kadra

I to je mnogo opasniji problem od klasičnog odlaska u inostranstvo.

Šta to znači za zapošljavanje narednih godina

Zapošljavanje se dijeli na dva svijeta:

1) Lokalni svijet
Plaće, ugovori, birokratija, nestašica kadra

2) Globalni svijet
Online ugovori, strana valuta, fleksibilno radno vrijeme, visoke plate

Između ta dva svijeta nema mosta. Ko jednom pređe u globalni, rijetko se vraća.

Surovi zaključak

Do 2026. najveći problem zapošljavanja u regiji neće biti nezaposlenost, nego:

nedostatak ljudi koji žele raditi za domaće firme.

Ne zato što nema posla, nego zato što domaće tržište više ne može pratiti globalne cijene rada